Kontakt

thermopolisdelac@gmail.com

Sunday 1 November 2015

Irska pustolovina - tjedan 2.

Bok!

Danas nastavljam sagu o irskoj pustolovini u kojoj ću vam opisati drugi tjedan boravka u Dublinu! Ako niste vidjeli priču o prvom tjednu, kliknite - ovdje!

Prvi tjedan boravka u Dublinu obilježilo je netipično lijepo vrijeme za ove prostore ali ne bih uopće potezala temu vremena da drugi tjedan ne da nije bilo kapi kiše nego su visoke temperature i konstantna jarka sunčeva svjetlost stvali dojam da smo greškom došli NA KARIBE! Ne moram ni napomenuti da sam po dobrom, starom Murphyjevom zakonu strgala jedine sunčane naočale ali dobra strana priče je da sam osvježila ljetni ten i time odgodila kupovinu pudera bar na još koji tjedan! :)
Ok, sad ozbiljno, fama o kišnom vremenu ne drži vodu jer Dublin, a pogotovo njegov sjeverni dio, uopće nije podneblje s velikim brojem kišnih dana. Klima je ugodna i ne bih rekla da se značajno razlikuje od vremena u kontinentalnoj Hrvatskoj na kakvo sam navikla.


Ljudi nam ne vjeruju da smo u rodu a mi smo samo iscrpili suprotne genetske kombinacije.




 Pogled s kata autobusa. Hrvatske Ceste, nije ni vani sve bajno, nemate se čega sramit. ;)

Pa krenimo dan po dan nastaviti našu priču!
Osvanulo je jutro u petak koji je bio zadnji dan našeg boravka u hostelu, pokupili smo sve svoje stvari, odjavili se i uputili prema centru od kud nas je jedan dečko, crnac (nije bitno koja mu je boja kože ali bitno je napomenuti da su crnci koji se bave taksiranjem na, pa, crno u Dublinu obično lihvari koji će vam uzet zadnji euro iz džepa jer znaju da nemate znanja/izbora za druge opcije), trebao odvesti na posao. Popodne smo imali sastanak s gospođom od koje smo trebali iznajmiti stan. Važno je prije iznajmljivanja smještaja znati da uz prvu stanarinu uglavnom morate dati polog u visini stanarine i to je glavni razlog zbog kojeg vam pri dolasku u Dublin/Irsku treba nešto više novaca ali tu sumu ćete ionako zaraditi kroz maksimalno mjesec dana. U to ime naši su nam poslali novac koji nam je bio potreban da to isposlujemo jer smo shvatili da smo u startu došli s nedovoljnim budžetom. Sve je naizgled teklo po planu.
Čekamo mi tako svoj prijevoz kod Spirea, kasnio je sat vremena i mi smo naravno zakasnili na posao. Dogovorili smo se da ga nazovemo kad bude trebao doći po nas. Na kraju radnog dana na mobitelu smo našli propušten poziv od prijevoznika koji se više nije javljao i tako smo zapeli u mjestu koje nije povezano nikakvim javnim prijevozom s gradom. Prvo Irsko stopiranje je palo! <3 Uz osjećaj jada i opljačkanosti naš super kvalitetan irski mobitel ostao je bez baterije i u vrijeme kad smo došli do grada i nekakvog punjača već je bilo kasno za sastanak s vlasnicom stana koja se oštro odbila naći s nama bar do ponedjeljka i tako smo postali najbogatiji Dublinski beskućnici.
Kako je bio petak opet smo odlučili šetati najživljim dijelovima grada a kad nam je dosadilo sjeli smo u Mother Kelly's i uz pivo gledali spontanu predstavu veselih gostiju. Bilo je zabavno ali brzo je došlo vrijeme zatvaranja a mi smo htjeli negdje odmoriti prije jutra kad nas je čekao odlazak na posao. Pronašli smo nešto mračniju ulicu i sjeli pored nekakve kućice na stazi kakvih sam vidjela puno ali još uvijek im ne znam funkciju. Struja? Uspjeli smo tamo čak i zaspati na sat, sat i pol i onda je došla policija. Policajci se navečer vozaju gradom na biciklima i ovdje predstavljaju tijelo koje je za vas tu na usluzi i brine za vašu sigurnost a ne organ utjerivanja straha u kosti i batina. Uz to se zovu Garda što je simpa jer vam uvijek kad ih vidite počne ona pjesma u glavi: miiii smo garda Hrvatskaaaa, srca su nam junačkaaaa, ničeg se ne bojimoooo, zemlju svoju volimoooo! Prišli su nam pažljivo i pitali jesmo li beskućnici, jel nam hladno, jesmo gladni ili žedni. Nikad se nisam osjećala tako posramljeno i zaštićeno u isto vrijeme. Objasnili smo im da se samo snalazimo do sutra i da smo htjeli malo odmorit do posla što dalje od gradske buke. Tad su nam rekli da smo izabrali najopasniji dio grada, da je petak i da će se ljudi uskoro pijani početi vraćati baš tim putem kućama i uputili nas u centar grada gdje smo do tad i viđali beskućnike u onim svojim plavim dekama. Naime, ako je nekom nezgodna situacija za prenoćiti uvijek može dobiti osnovne potrepštine od vlasti kako ne bi, jel, umro. :D Uz to, McDonalds radi 24/7 i policija ljude koji nemaju sređen smještaj upućuje tamo. Toplo je, pod krovom, ne morate ništa ni naručiti i imate pravo tamo sjediti i čekati da prođe noć.
Dočekali smo tako i subotu koju smo morali odraditi a prijevoz smo dogovorili s kolegom s posla, čovjekom koji je prošao identično kao i mi kad je doselio iz Rumunjske u Irsku prije nekoliko godina sa svojom ženom. U to ime poslao nam je isto popodne nekoliko kontakata za stanove s oglasnika koje mi ne bi znali ni naći. Long story short - u subotu navečer već smo imali smještaj u kući kod divnih ljudi, Ukrajinaca koji žive u super sređenom okruženju, a primili su nas onako zgužvane i smrdljive bez ikakvih problema. :)

 Prostrani park kao uvod u naše malo naselje. Opet bez klupa!


ENTER IF YOU DARE! Ovdje je Halloween veliki događaj. 


 Ove tenisice imaju snage vodit me po cijelom svijetu. Uz to su i najljepše.

Dani koji su uslijedili počeli su bez nekih većih turbulencija, radili smo puno, našli smo smještaj, preostalo nam je samo čekati prvu plaću i uživati u svojoj irskoj avanturi.

U dva tjedna našminkala sam se svega nekoliko puta a čak sam jednom to i dokumentirala.

Zanimljivosti na koje sam naišla kroz drugi tjedan boravka u Dublinu:
1. Halloween je ovdje ogroman događaj i već s početkom desetog mjeseca možete vidjeti ukrašene kuće u tom stilu, otvorene su specijalizirane trgovine za svu Halloween opremu (kostime i dekoracije) i možete se opskrbiti slatkišima takvog dizajna na svakom koraku.
2. Jednako je važno naći smještaj i posao kad dođete ovdje - posao je garancija stanodavcu da ćete moći plaćati stanarinu a smještaj je garancija poslodavcu da ćete nabaviti pps broj koji je nešto poput vašeg Irskog OIB-a, uz pomoć kojeg otvarate bankovni račun na koji primate plaću koja se ne oporezuje (bar ne prvih godinu dana ili dok ne dosegnete zarađenih 16900€ ali ovu informaciju uzmite s rezervom jer ju nisam sasvim provjerila).
3. Plaće primate na čekove dok još niste otvorili bankovni račun i na zarađeni iznos vam se oduzima emergency tax koji dolazi do visine od 48% (ne pitajte kako znam) i obračunava se individualno međutim sav novac koji vam je oduzet na taj način lako ćete uz pomoć određenog formulara vratiti na račun čim dođete do svog bankovnog računa. Tako da taj ogroman porez može biti shvaćen kao štednja. :)
4. Na svakom koraku su mostovi i dvorci, veći ili manji, drveni (mostovi) ili kameni. Šetnja uvijek poprima bajkovit karakter na ovim prostorima.
5. Ove godine se počela naplaćivati voda u Irskoj koja je do tad bila besplatna i imali smo priliku vidjeti već jedan prosvjed protiv tog davanja a puno ljudi jednostavno odbija plaćati račune za vodu.
6. Guinness mi možda nije bilo najfinije pivo na početku ali sad mi se već sviđa, ne smijem prekinuti svoju tradiciju da uvijek podupirem lokalnu proizvodnju u gradu u kojem se zateknem. :)
7. Birokracija ovdje je nešto što je brzo, jasno i efikasno. Za sve što trebate obaviti predhodno zakažete sastanak i obavite stvar u dogovoreno vrijeme. Kao problem se pokazao jedino period vremena koji morate pregurati dok ne dođe do zakazanog termina, većinom su bukirani tjedan, dva unaprijed.
8. Ovdje ima svakakve fancy kozmetike i napokon ću moći isprobati sve što sam ikad htjela a i priuštiti si poneku divotu napokon! Iako moram priznat da ću teško prežaliti Ulolu i Biobazine deziće, nekako su mi prirasli srcu.
9. Najviše se morate bojati u Irskoj za svoj - bicikl! U Dublinu i okolici obožavaju krasti bicikle, puno ljudi ih posjeduje i cijela je procedura staviti lokot na njega kad ga ostavljate a čak ni to nije garancija da nećete ostati bez barem jednog točka. :D
10. Ako imate jedan šlauf sala na trbuhu ovdje vas gledaju kao Twiggy i bez problema s ponosom možete nositi topiće i majice koje otkrivaju trbuh. Žene su ovdje ogromne (strankinje ne ulaze u ovu kategorju, govorim o Irkinjama) i uopće ne djeluju nezadovoljne svojim tijelom, odišu samopouzdanjem što se meni posebno sviđa jer, ako se ne sjećate, volim debele ljude. <3

Za kraj vam ostavljam sliku prekrasne željezničke stanice i pozdravljam vas do sljedećeg posta koji bi čak mogao biti i kozmetičke naravi. ;) ;) ;) Slainte!




14 comments:

  1. Kada čitam ovaj post,zavidim ti na hrabrosti i pustolovnosti. Ja sam tip koji premre od straha čim nešto ne ide po planu. Ajde bitno da ste na kraju pronašli smještaj i da je sve ok. Samo nastavi pisati ovakve postove rado ih čitam.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Možda nisam ni ja baš od adrenalina ali oduvijek sam voljela lutati, samo što sam sad otišla malo dalje, a sve nedaće nekako shvaćam kao ulaganje u bolje sutra :) Hvala ti, nastojat ću s vremena na vrijeme ubaciti koju Irsku crticu na blog. :)

      Delete
  2. A milo, drago stvorenje, pa zar na ulici da spavaš :( Opet, nađe se svrha McDonaldsu haha :D Drago mi je da ste se uspeli snaći i smestiti, velika je to stvar. Ja bih se najradije infiltrirala nekakvom skrivenom kamerom na tvoj kaput, pa da me povedeš u šetnju po bajkovitoj Irskoj :D Javi ako treba slati deziće i ostale kerefeke <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ovdje bar beskućnićke (?!) pojave nisu rijetkost i na sreću uvijek su (relativno) kratkog daha...a ne bih bila sretna da i to nisam jednom probala :D McDonalds me baš iznenadio gostoljubivošću! Neki dan sam odlučila pješačiti s posla oko 8km kroz prekrasnu prirodu za vrijeme sunčanog dana kako bih fotkala neke lijepe scene i samo sam razmišljala o ovom tvom komentaru o skrivenoj kameri :) Bilo je jako lijepih scena!
      Hvala na prijedlogu ali kerefeke koje mi nedostaju su mi motiv da za nekoliko mjeseci ipak malo navratim u posjet kući...međutim ako zaškripi - zovem! <3

      Delete
  3. Ja odmah otrcalaa da citam prvi deo pa se vracala :) Kao zaljubljenik u Irsku mogu samo da kazem- zavidim, zavidim, zavidimmmmm!!! Samo se ti sredi s' platom, odmah cu ti zicati razglednicu :))))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Neturistički dolazak ovdje ima određenih poteškoća ali još uvijek mislim da se itekako isplati, ovdje je prekrasno, zaljubila sam se i u zemlju i u ljude! Razglednica može odmah, samo mi adresu šibni, da ona za baku ne putuje sama! :D

      Delete
  4. Ajme draga, strašno iskustvo, ali sad je to iza tebe i glavu gore te u nove pustolovine :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Svako iskustvo oplemenuje...nadam se! :D Veselim se svakodnevnom istraživanju ovog lijepog otoka i nadam se da će nadalje srodni postovi biti u isključivo romantičarsko-putopisnom tonu. :)

      Delete
  5. Wow. Ti stvarno upoznaješ sve strane Irske! Drago mi je da je ipak bio happy end. Čitam te i dalje :) :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nadam se da neću stati samo na Irskoj, još sanjam o mnogim podnebljima. :) Hvala ti, nastavak priče nije više toliko turbulentan ali tu i tamo namjeravam zabilježiti koju dnevničku crticu, nadam se da će ti se i to svidjeti! <3

      Delete
    2. Ne sumnjam. Upravo sam čitala o odličnoj LRP kremi ;)

      Delete
    3. Meni se čini da njihova ni jedna kremica ne može biti loša! :)

      Delete
  6. Pravi avanturistički duh. Nemaš pojma koliko me zadivio i razveselio ovaj post. Velika želja mi je posjetiti Irsku. Idem pročitati i prvi dio. Želim ti još puno putovanja!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da ti se svidio, nisam zapravo očekivala na ovom postu tako pozitivne reakcije, mislila sam da će izazivanje sudbine smucanjem po ulicama bijelog svijeta ipak zvučati kao malo too much za jednu beauty blogericu :D Irsku svakako vrijedi posjetiti, prekrasni su joj i urbani i ruralni dijelovi i koliko je raj turistima toliko i žiteljima jer imaju jako dobro razvijenu socijalnu politiku. Hvala ti puno!! Nadam se da će se tvoja želja također ispuniti! <3

      Delete