Kontakt

thermopolisdelac@gmail.com

Sunday, 25 October 2015

Irska pustolovina - tjedan 1.

Bok!

Duuugo nisam pisala, nisam mogla vjerovati da će ljeto tako brzo proletjeti i da će mi se život preokrenuti za 180 stupnjeva (super mi je kad netko kaže za 360, hihihi)!





Odlučila sam napisati seriju postova o početku života u Dublinu, novoj životnoj avanturi u koju sam uletila potpuno nespremna uz pratnju malog brata Petra (mali brat Petar je mlađi od mene samo godinu dana ali presladak je pa ga zovem mali brat iako je već riječ o mladom muškarcu).
Podijelit ću postove po tjednima mada mi se svaki dan ovdje činio kao tjedan kad sam došla, toliko se toga događa da je neshvatljivo osobi iz provincije kako toliko radnji stane u 24h. Također sam svjesna toga toga da mnoge zanima kakav je život vani a možda, poput mene, ne žele nikoga gnjaviti, pa ću ja napisati sve što sam doživjela ako ću na takav način nekom tko se premišlja oko odlaska biti od koristi.
Ovako je sve počelo; jednog lijepog ljepljivog ljetnog dana dopisivala sam se s malim bratom koji je tad bio u Osijeku: 
- Kako si, učiš li, radiš li, kad ćeš doći kući?
- Dobro, ne, ne, ne znam, razmišljao sam da odem radit u Dublin, hoćeš sa mnom?
- Može! Kad?
- Za mjesec dana!
Dogovor je pao, ja sam samo još morala riješiti par ispita na jesenskom roku da mi ostane samo diplomski za neka bolja vremena, rezervirali smo karte i hostel na tjedan dana, skupili 500€ i 2.10. poletjeli iz Budimpešte direktno za Dublin svatko s jednim ruksakom i velikim snom o boljem životu.







Let je prošao iznenađujuće dobro s obzirom na to kakve sam strahove i turbulencije očekivala. Bilo je to ugodnije putovanje od prosječne vožnje busom, iskustvo prepuno spektakularnih scena iz visine koje ću jednog dana uspješnije zabilježiti fotoaparatom koji namjeravam kupiti kad se značajnije oparim ovdje. ;)
Aerodrom je od centra grada udaljen desetak kilometara i jako je dobro povezan javnim prijevozom tako da smo se i na toj relaciji dobro snašli. Važno je znati da za bus trebate uvijek pripremiti sitan novac, točnije 3,30€, i da su za svaku vašu nedoumicu vozači uvijek spremni pomoći i uputiti vas u pravom smjeru. Dobra investicija za kasnije je takozvana Leap card, kartica tj. pokaz koji vrijedi za sav javni prijevoz na području cijele Irske.
Kad smo došli u hostel na recepciji je radio dečko koji je iz Hrvatske pa nam je objasnio kako da se snađemo s utičnicama koje su ovdje drugačije od svih ostalih u Europi jer imaju ulaz s tri rupice te nam je dao kartu grada što nam je bilo od životne važnosti za prvi tjedan - ok, bilo je važno Petru jer se ja izgubim s kartom ili bez nje ali to nije tema ovog posta. :)



Kako smo došli u petak navečer nije nam preostalo ništa drugo do obići grad - uži centar i Temple Bar - kvart koji je ime dobio po istoimenom pubu i u kojem se odvija glavnina večernje zabave pogotovo petkom jer je to dan kad ljudima u Dublinu sjeda plaća! Nismo nikud ulazili jer je to nakon 10 navečer nemoguće zbog rulje koja se nagura u svaki pub a nismo ni planirali trošiti skroman budžet na izlaske dok nam ne sjedne prva plaća. U slučaju da želite izaći tamo dovoljno je samo opskrbiti se limenkama i piti na ulici i doživljaj je identičan izlasku u birc, osim, naravno, privilegije wc-a. :P



U subotu smo se nadobudno ustali rano i krenuli u obilazak grada. Bili smo na ulici već u 7 i skužili da smo jedina dva luzera koja u to vrijeme idu nekud, ekipa se tek vraćala kući iz vana, svi još pijani i raspjevani a nama je preostalo lutati do 9 kad su se prve radnje otvarale da bi popili kavu. Kad smo kod kave ovdje nema klasičnih kafića u kojima sjedneš, naručiš kavu i razgovaraš satima o problemima današnjice i kak se susjeda kurva dok joj je muž na brodu. U svakoj radnji u Dublinu možeš naručiti hranu, svaki kafić je ujedno i zalogajnica (u najmanju ruku) a sendvič možete kupiti čak i u radnji u kojoj se prodaju čestitke. Mislim, možete sjesti na kavu ali nije to taj šmek kad je stalno neka hrana u opticaju prostorom. Osim toga kava je ovdje odvratna a uz to i preskupa. Dobijete 3 do 4dl tekućine koja ima okus prljave vode i sve u svemu brzo smo odustali od tog sporta.
Popodne smo posvetili uređivanju životopisa iliti CV-a i to u Europass obliku koji je najpoželjniji poslodavcima diljem Europe pa tako i ovdje.
Nedjelja je opet bila dan za istraživanje grada kao i za potragu za poslom preko interneta. Obroci su nam bili sendviči i jeftinjarski fast food. Napravili smo plan za sljedeći tjedan: naći posao pa stan.
Ponedjeljak je počeo aktivno, napravili smo pedesetak primjeraka životopisa i krenuli ih dijeliti od radnje do radnje. Važno je također nabaviti irski broj čim dođete kako bi vas poslodavac mogao nazvati.
U utorak smo ponovili postupak i javili se jednoj recruitment agenciji kako bi nam pomogli naći posao. Bilo kakav.
U srijedu smo nastavili s podjelom životopisa i počeli lagano paničariti, nitko nas nije zvao! Složili smo čak i set životopisa na kojem smo naveli lažna iskustva u ugostiteljstvu što je u gradu najtraženije zanimanje. Popodne nam se javio agent iz jučerašnje agencije i pozvao nas na interview.
U četvrtak smo počeli raditi. Dobili smo posao u tvornici koja proizvodi voćne sokove od organski uzgojenog voća i voćne salate. Za 8,65€/h. Tad sam bila uvjerena da je Dublin grad mojih snova i da ne odlazim odavde ni da me puškom tjeraju.

Zanimljivosti na koje sam naišla kroz prvi tjedan boravka u Dublinu:
1. Ovdje nema pekara nego pekarske proizvode kupujete u trgovinama ili kafićima.
2. Ne postoji SAMO kafić u kojem ćete doći i s prijateljima popiti kavu - svud možete jesti i to je primarna usluga.
3. Ne postoje kiosci a pogotovo ne u obliku kao kod nas.
4. Ne postoje drogerije poput dm-a, Bipe, Kozma, Mullera, nego se kozmetika kupuje u sklopu ljekarne, trgovine mješovitom robom ili brendovi imaju svoje trgovine u shopping centrima. Naišla sam na neke male trgovine s kozmetičkim proizvodima u kojima je ponuda siromašna i skupa, kao i štandove pristupačnijih brendova poput Essence i Catrice u velikim trgovinama odjećom.
5. Gotovo svi autobusi su na kat što povećava užitak vožnje gradom.
6. Promet je...čudan! Osim toga što je sve naopako nitko se baš previše ne pridržava pravila niti svjetala na semaforu.
7. Nema ništa neobično u tome da uđete u radnju i ostavite svoj životopis, zaposlenici uvijek vrlo rado preuzmu papir i ako nema menadžera obećaju da će mu ga predati. Ako ni u kom slučaju ne traže zaposlenike priopće vam to na ljubazan način.
8. Ljudi su iznimno susretljivi i druželjubivi, što god vam treba možete pitati bilo koga na ulici, u radnjama, vozače autobusa, taxija...svatko će vam posvetiti vrijeme kako bi riješio vaš problem.
9. Ako dobro baratate jezikom postat ćete tražena roba u gradu :D U Dublinu je nemoguće ne naći posao, govorili vi engleski ili ne. U slučaju da govorite moći ćete birati poslove.
10. Teže je naći stan nego posao i stanovi su prilično skupi ali za hrvatska primanja, ne irska. U svakom slučaju naći stan nije nemoguće i sve se uvijek može dogovoriti.
11. Plaća sjeda svaki petak i Irci ju vrlo rado slupaju preko vikenda jer vole zabave, pijanke, glasno vikanje i pjesmu. :D
12. Gdje su klupe??? Razmišljala sam o nedostatku klupa kao o teoriji zavjere - to je sigurno maslo ugostitelja da morate ući i potrošiti novac negdje ako želite sjesti.
13. Ako ste beskućnik dobit ćete plave deke u kojima možete spavati na ulici uz potpun blagoslov policije.
14. U centru grada nalazi se Spire of Dublin ili Dublinska igla, 121m visok stožac, visok toliko da se vidi iz svakog dijela grada i orjentir koji me spasio već više puta nego što želim priznati! :)
15. Irci obožavaju krumpir! Ovdje doslovno uz svako jelo možete dobiti krumpiriće gratis, čak i uz pizzu! Bolesno...a fino. ;)



Za kraj vam ostavljam sliku puba po mom ukusu. Mjesto gdje nema hrane, gdje se konobaru nekad ne da kuhati kavu, gdje nema gužve i dolazi stara domaća ekipa i gdje sa stropa gostoljubivo vise zastavice raznih država, između ostalih i Hrvatska. :) Mother Kelly's!


Iza mene su tri turbulentna irska tjedna i moguće je da sam nešto zaboravila napisati. Što god vas zanima o životu ovdje slobodno me pitajte! U budućnosti namjeravam dokumentirati svakodnevicu kvalitetnije ali tek kad se stvore prilike za to. Do sljedećeg izvještaja puno vas pozdravljam i hvala što me pratite čak i kad me ovako dugo nema! <3

20 comments:

  1. :D legendo! Pa ja nisam imala predstavu da ste vas dvoje otišli tek tako, bez neke uber pripreme! Svaka čast! Drago mi je da ste se snašli i držim fige na najjače da ostanete što duže <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, otišli smo na ho-ruk i sad kad razmislimo o tome drago nam je da jesmo, osim skupljanja novca za put nikakve druge pripreme nemaju previše koristi jer se sve relevantne radnje mogu odraditi tek na licu mjesta. Uz to, ovako je napetije što je uvijek plus! :D
      Hvala ti na lijepim željama, ne namjeravamo tako skoro odavde! :) <3

      Delete
  2. Bravo za hrabrost i odvažnost. Predivno je bilo pročitati ovakav post i vidjeti da se ipak može živjet bolje i uspjet ako to želiš. Sretno dalje i javljaj nam se češće!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno, ovakvi komentari su mi ogroman poticaj i kompliment! <3 Vjeruj da sam i sama sebi puno stvari uspjela dokazat s ovim prijektom a najviše floskulu da se sve može kad se hoće. :) Sad kad sam prekinula ovu podugačku pauzu više nema zabušavanja. ;))

      Delete
  3. Ali na kraju, odlično si se snašla za početak i nadam se da će svaki dan, sedmica, mjesec biti uspješniji i da ćeš uživati, ali i dobro zaraditi :) I lijepo si ovo napisala! Slika na kojoj se nalazi The Temple bar posebno mi se sviđa, a da je još dodati ukrase eto praznična atmosfera :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. S obzirom na to kako sam se pripremila i meni se čini da sam se dobro snašla ali moram ponoviti da je ovdje nemoguće ne snaći se! Hvala ti na lijepim željama! :*
      Moram napomenuti da je slika na kojoj je Temple Bar preuzeta s neta, uživo je navečer nemoguće uslikati taj dio grada od hrpe ljudi :D Dio o prazničnoj atmosferi će već biti opisan u sljedećem postu, ovdje je već Božić i to u punom jeku! :D

      Delete
  4. Meni su i tekst i slike prekrasne :D Super ste se snašli za tako malo vrimena, po mom skromnon doživljaju, i nadan se da će Vam odsad bit samo bolje :D Mother Kelly's izgleda ko kafana di bi zadnji dah ispustila, my jam <3 Jedva čekan nove doživljaje :D <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Glee! <3
      Planiram još puno uspomena stvoriti u Mother Kelly's, od prve sam počela taj pub gledati ko vlastiti dom :D
      Novi doživljaji slijede za nekoliko dana, samo dok još sve dogodovštine lijepo formuliram u suvisao tekst, bit će teško jer mi se već sad čini kao da sam pola toga sanjala! :iseedeadpeople:

      Delete
  5. Volim ove postove ovakve. I ja sam prošla,nešto slično ljetos u dvije zemlje,samo sto sam ja bila s muzem kod prijatelja koji su nam mnogo obecavali,a nista nije ispalo tako. Bolje da smo sami kao vi se snalazili :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da ti se sviđa post! Nadam se samo da niste odustali zbog nekog lošeg iskustva, novi početak nije lak ali najbolje se pouzdati u sebe i ne odustajati, uspjeh je tad zajamčen! :) Sretno u svakom slučaju!

      Delete
  6. Ja sam uvijek jako tužna kad mladi ljudi odlaze iz zemlje za boljim životom, ali potpuno razumijem. Želim i tebi i bratu puon sreće i jedva čekam nastavak priče :))))

    ReplyDelete
    Replies
    1. I ja sam bila malo tužna što moram otići ali želja za novim pustolovinama i boljim životom je bila jača! Hvala ti, uskoro objavljujem drugi dio putešestvija, baš mi je drago što vas ima zainteresiranih za nastavak! :D

      Delete
  7. Nakon ovog posta dobila sam želju da se iste sekunde spakiram i dođem ti za susjedu :D Fkt predobro zvuči! Jedva čekam nastavak, a do tad uživajte u novim pustolovinama :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Vjeruj, ne bi požalila! Nastavak doduše donosi neke preokrete u priči ali moram reći da sve u svemu u inozemstvu za nas balkance nažalost (ili na sreću?) stvarno cjetaju ruže. :)

      Delete
  8. E draga moja svaka ti čast na hrabrosti i nadam se da ćeš pronaći svoju sreću i mjesto pod suncem :D Veselim se postovima ovakvog tipa i nadam se da ćeš nas izvještavati o svemu. I moram ti reći da mi se sviđa pub sa zadnje slike te vjerujem da bi i ja provodila svoje slobodno vrijeme u jednom takvom pubu i degustirala razna piva :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti! Svakako ću vas izvještavati! Ovdje čovjek baš i nema puno slobodnog vremena kad tek dođe ali ja se isto veselim slobodnim vikendima pa da istražim što više pubova (i piva)! :)

      Delete
  9. e a jel primaju tamo vake đedove?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahahahha :D Sve primaju, ovdje ne poznaju rodnu, dobnu ni spolnu diskriminaciju. Ako te mogu iscijedit onda si dobrodošao i još ti plate! ;)

      Delete
  10. Nema pekara? Pa valjda postoji neka tvornica koja proizvodi pekarske proizvode?

    ReplyDelete
  11. Ili pak neka tvornica tipa zagrebačkog "kraša"?

    ReplyDelete